Pogledajte kandidate za automobil godine 2015
Da…opet se bliži vrijeme kićenja određenih marki i modela titulom „najboljih“, pa eto i kandidata za automobil godine 2015…
Svake se godine na prostorima (odnosno tržištu) europske unije održava prestižan izbor za automobil godine, i to više nije ništa novo. Dapače, cijela je priča već toliko izlizana da iskreno čisto sumnjam kako većina ljudi zapravo na dotične nagrade obraća pažnju, izuzev ukoliko se dotične ne pojavljuju sklopu nagradnih igara kojima neki časopisi mame interes publike.
Razlozi tome su itekako jasni, a ukratko se svode na ispolitiziranost samog natjecanja, te određene kriterije koji u praksi vlasnicima tih nagrađivanih automobila (najblaže rečeno) i ne znače baš puno.
Ako samo pogledamo posljednjih nekoliko godina, primijetit ćemo da se na listi apsolutnih pobjednika i osvajača titule europskog automobila godine nalaze automobili poput Ford Mondea, Fiat Brave i Peugeota 307, od kojih realno gledano većina ne vrijedi niti desetinu novaca koliko u salonima koštaju. Dapače, Peugeot već preko desetljeća slovi kao jedna od najnepouzdanijih marki automobila na svijetu, te je na ljestvicama kvalitete i zadovoljstva kupaca u smislu određenih modela skoro uvijek na posljednjem mjestu. No 2002. godine je ipak 307-ica dobila titulu EU-auta godine, što u kontekstu gore spomenutih ljestvica i istraživanja tržišta baš i nema pretjeranog smisla, zar ne?!
Dakle zaključci oko svojevrsnog namještanja rezultata i ispolitiziranosti cijele priče za mene itekako imaju smisla i nitko me ne može uvjeriti u suprotno.
No pustimo sad Peugeot, Ford, Fiat i sve one koji su tijekom posljednjih godina osvajali tu prestižnu titulu i posvetimo se kandidatima za ovogodišnju europsku farsu koja bi trebala završiti nagradama tijekom održavanja salona automobila u Ženevi.
Prema navodima organizacije koja iza cijele priče stoji, kao i proteklih godina, nagrade će dodijeliti skupina europskih auto-novinara. Dotičnih u komisiji ima ukupno 58, odnosno 57 muškaraca i jedna jedina žena, što je svojevrsna pljuska u lice svim onim aktivistima i aktivisticama, te udrugama koje su svoju egzistenciju posvetili borbi za ravnopravnost spolova, no eto nam još jednom demokracije na djelu.
Dotičnih je 57 XY-kromosomskih pripadnika komisije zajedno s jednom XX-kromosomskom pripadnicom propisalo kako automobili-kandidati moraju biti prisutni na tržištu barem unutar pet država EU, te kako na tržištu moraju egzistirati najkasnije do kraja ove godine i biti prodani u minimalno 5,000 primjeraka (što nažalost isključuje proizvođače poput Ferrarija i Lamborghinija). Samim time se zapravo igra na kartu „sve za svakoga“, što je još jedna savršeno nepotrebna teza kojoj se svijet automobila u današnje vrijeme priklanja. No i to valjda treba biti tako.
Uglavnom, kako organizacija priopćava, do ovog momenta lista potencijalnih osvajača titule europskog automobila godine broji ukupno 33 odabrana kandidata. Dotični će metodom slobodne procjene biti svedeni na samo sedam automobila do 15. prosinca ove godine, a pobjednik će se proglasiti na gore spomenutom sajmu. Krasno, zar ne?!
Nakon što sam pročitao cijelu listu (imate ju niže dolje u galeriji) rekao sam sam sebi Wow! toliko savršeno prosječnih i ni po čemu posebnih modela koji bi se uskoro trebali okititi titulom onog što bi za žitelji „starog kontinenta“ trebalo predstavljati najbolji izbor. Doista sam ostao bez teksta – pogotovo zbog Smartovih modela, te Fiata 500X i Active Tourer verzije BMW-a serije 2. Jednostavno mislim da su (i) ove godine pripadnici te velecijenjene i kromosomski varijabilne komisije odradili savršen posao.
Što se mene tiče, s ove bih liste odabrao ukupno tri automobila: BMW serije 2 Coupé, s kojim bih se ujutro odvezao do garaže u kojoj bi me čekao Jeep Renegade.
S njime bih se provozao po krovovima ostatka konkurencije, te bih po završetku tog lijepog dana ostavio dotični u servisu da pokrpaju eventualna oštećenja, gdje bih preuzeo svoj novi Mercedes S-klase Coupé i otišao na kavu s prijateljima u neki od kvartovskih lokala, gdje bih se potrudio kroz razgovor ponovno proživjeti svu silu uništenja s kojom sam si tog dana zaokupio vrijeme.
Sve ostalo ne dolazi u obzir, a poput velike većine stanovništva lijepe naše, najmanje me u cijeloj priči zanima glasati.